Hodi i praštaj...

Priredila: s. Ana-Marija Biško

Utorak, 29. ožujka 2011.

Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju,

i u čijemu duhu nema prijevare!

Prešutjet sam htio, al' kosti mi klonuše

od neprestana jecanja.

Danju i noću ruka me tvoja tištala,

snaga mi se trošila ko za ljetnih žega! (Ps, 32)

Ništa nas ne može toliko opteretiti koliko nesposobnost da opraštamo.

Nemoć opraštanja je oštri kamen mržnje koji te muči dan i noć u srcu.

Netko ti je nanio nepravdu, učinio ti neko zlo i ti si u svojoj nutrini postao hladan,

nisi više onaj isti.

Prijateljstvo je postalo neprijateljstvo.

Gdje je bila povezanost, sada je lom.

Tvoja se ljubav pretvorila u mržnju.

I sada zbog toga trpiš. Osjećaš se zarobljen.

Rolete su spuštene. Sunce ostaje vani, u tebi je mrak.

Život postaje težak kao olovo.

Ti si na postaji svog križnog puta... puta – opraštanja!

Ti u dubini svoje duše čezneš za oslobađanjem.

Tu postoji samo jedan put: Oproštenje. Oprosti!

To košta mnogo – znam, ali je vrijedno svoje cijene!

Oprostiti znači probuditi novi život i novu radost.

Opraštanje stvara nove mogućnosti u tebi i u drugima.

Trebamo često, vrlo često opraštati:

„ Sedamdeset puta sedam“,

Jer i nama je i te kako potrebno oproštenje.

Mir Vam i dobro !